Lo

Jednostavno neznam sto bih pisala. A znam da moram napisati post. Cisto zato sto mi nije lijepo vidjeti tu na ovom kalendaru sa strane onako rupu, kada ne pisem :) A, evo, ajde da nesto napisem... e, da!!! Evo,super sjetila sam! Neznam da li se mozda nekome od vas slucajno pod rukom nasao novi cd Ivane Brkic (jer i ako se nasao, vjerujem da je to doista bilo slucajno) pa ste onako mozda preletjeli po naslovima... iako sam naslov albuma sve govori. ''Sve je samo fol'' , kaze draga Ivana... nemojte sada da se uvrijede oni koji vole Ivanu Brkic dok ovo budu citali! Nije mi uopce bila namjera vrijedati nju, njezine pjesme, ili one koji ju slusaju...ne, samo sam htjela analizirati njezinu pjesmu Odlazi cirkus. Istina, ima danas puno prepjevanih pjesama, ali... kud ces bas njega?! Pa nemozes Balasevica prepjevati, ej! I sad uzmimo u obzir da je to isti onaj glasic koji je pjevao ''kao manijak, manijaaaak za tobom...'' ili ''prste k sebi,aha...jer ja nisam jedna od tih koje vuces za noooooos'', da isti taj glasic pjeva Odlazi cirkus...jedne stihove kao sto su ''odlazi cirkus, i ja se pitam sada tko je domacin a tko je bio gost... Ma sve je bio samo fol, sve je to samo jeftin trik. I sve te maske kriju bol, il' neki sasvim drugi lik...''. Dobro, cula sam ju danas na radiju. Evo, ponavljam ne vrijedam nikoga, ali nisam znala stvarno da li da placem ili da se smijem. Kao sto sam gore napisala, ugasim radio... :)Mislim...danas svatko moze napisati pjesmu, pa to bar svi znamo, a prepjevati ju tek...jos lakse... Ali svatko tko je na toj danasnjoj sceni trebao bi znati koje pjesme moze prepjevati, a na koje bi ga pjesme trebalo biti sramota uopce pomisliti da ih preradi. Ali...ne vrede price koje znam... Sve je otislo u Honduras...
Svi oni koji su me razumjeli sto sam htjela reci ovim textom, nadam se da su uz mene u mojem iskrenom nadanju da nam stovani Balasevic nece cuti zvuke njezine pjesme...cak ni slucajno, poput mene danas...
*Pozz&poossa, volim vas sve*

Evo jos jedne nedjelje...inace mi nedjelja bas glupo prolazi. Mislim, ne volim bas nedjelje. Nekako...nemaju mi svrhu. Ali evo, ova danas je imala svrhu. Popiti jos jednu ugodnu kavu, malo se zagrijati u toplom zagrljaju...i napisati koji post.
Pred nama je jos jedan radni tjedan... kako dani prolazi,to je nevjerovatno. Bas leti vrijeme. Nekad onako stanem i gledam...jebote, dajte malo usporite s tim kazaljkama! Godina prode samo tako...365 dana se samo tako prespava! A kamoli tek dvije...bas jucer sam se ''srela'' na chatu sa jednom legicom s kojom sam se dop prije dvije godine. Super cura...seka moja :) I onako, kontam...jebote, pa nisam ju cula dvije godine!!! Covjece, DVIJE pune godine! Rekoh...''proslo je k'o za cas, bas si stigla dobro...'' :)
Trebala bih pisati engleski, ali svaki put kad mi tako zadaca ostane za nedjelju uvijek smislim tako dobar razlog da ju ne pisem...da se sama sebi divim. Ono, kao, otici na kavu mi se u glavi cini tako jaaaako bitno, malo odrijemati nakon rucka... pa, boze, sto mi je?! Ipak je nedjelja, ne? Kod frendice malo cuti sto ima novog...ajde, kako da ne odem, pa nisam ju vidjela sto godina! I tako lagano...onda se cudim poslije; jesu to mozda moje ocjene? Ma neeee, nisu... :)
Bolje mi je da krenem polako...
''Moram da idem sad,
bo'me nije mi lako
al' bolje tako...da ja krenem polako...
Moram da idem sad
jer cu baciti sidro,
pa...zbogom Vidro...
ostat cu tu.''

*Poosssa, volim vas sveee :))*

Uff, evo me opet za kompom...sad sam se ''nalozila'' s Uvin cajem i Ceporexom, i sad sam opet u formi, pa rekoh ajde da napisem post :) Ja sam oke, eto polako se oporavljam, skola kao i inace; svi imaju neki svoj film u glavi a ti nikako da to sve pohvatas, ljubav je odlicno...uvijek moze bolje, kako bi rekli, ali ja sam bas zadovoljna. Umjerenost je vrlina, ne? :)
Nego, danas je 04.02. sto znaci da je Valentinovo za samo 10 dana!!! Moj ljube, sta da ja tebi poklonim za Valentinovo?!?! Sve sam poklone vec ispucala...od parfema, silnih Axe-ova, carape, remen, kapa, after-shave...nemogu se sad ni sjetiti sto jos! Hitno trebam prijedloge...stvarno mi nista ne pada na pamet. Razmisljam nesto..boxerice? Ali to je mozda preklasicno. I onda opet, sto jos uz boxe?!! E,stvarno ne znam....hitno trebam HELP... E, kako je curama lako kupiti poklon...decki moji, nemate pojma koje vi olaksanje imate...

*Pozz svima, volim vaaaas*

E,da... lijepo su mi govorili starci ''Nosi potkosulju, razbolit ces se''. A ja eto, nisam slusala, jer sta oni znaju?! Sta oni imaju pojma?! Kakve to ima veze sto je moja mama starija kojih 25 godina od mene pa mozda je u to vrijeme i naucila nesto... Kakve veze to ima s tim da ja njih poslusam?! Jebiga, tak mi se nekad obije o glavu to sto sam mislila kako pricaju gluposti, i jos mi je gore kad shvatim da su bili u pravu... Vec kojih 16 godina mi uporno govore da nosim potkosulju, jer ako ne zbog sebe onda bar zato sto je vani -17. I kako oni uporno govore, tako ja uporno po svome. I evo me sada, s upalom bubrega, i to ne bas laganom...neki dan nisam mogla ustati iz kreveta, ali doslovno tako! Pijem one glupe Ceporexe, natacem se s Uvin cajem, Indometacini su vec postali kao dio dnevnog obroka... a dnevnih obroka ustvari ni nemam, jer nemogu bas previse jesti...npr. jucer sam pojela 4 klementine za cijeli dan, prekjucer isto tako... ugl, ovaj tjedan nisam okusila nista osim klementina. 3 kg sam spustila dolje u samo 2 dana. Jebiga, u svakom zlu i neko dobro... :))) Jos i skola uz to sve... ajmeeeee! I'm sick and tired of always being sick and tired... Idem ljudi moji, nazad u krevet... :( Smrc,smrc... pozz, uzivajte mi, i najbitnije....nosite potkosulju!!!! :) Kizza

Prolazi jos jedna srijeda. Klasika: dosasdna povijest, malo dragog nam njemackog i engleskog, i secer na kraju...matematika. Naravno,blok sat. Sutra na klizanje u zg, napokon!!! Cijeli dan u zg, opustanje i uzivanje... ah, ako nista drugo, barem zvuci prekrasno! :)
Citala sam sinoć jedan super blog... tema posta je bila ljubomora. Fenomenalna tema za tako sjebani utorak! Nego, pitanje je bilo ''je li to pomalo bolesno....tj. je li ljubomora normalna ili ne?''. I sad, ajde idem ja veliki filozof, ostaviti curi comment na post... i onako, kojih 15 minuta sjedim i gledam u onu rubriku za komentar (koju si slobodno otvorite kad ovo procitate :) i razmisljam... je li normalno ili ne? Mislim da je...jer, da nema te ljubomore sve bi bilo tako idilicno i nista nas ne bi usrecavalo. Barem ja tako mislim. Ali naravno mora imati svoje granice...pretjerana ljubomora zna biti opasna. Nego, s druge strane....postoji i ona bolesna ljubomora...ljubomora koja se stvara onda kada za to doista nema razloga ni potrebe. Hmm...bas mi je jucer bio dan, pa sam i ja bila upravo tako bolesno ljubomorna... I onda kada malo promislis, shvatis kako je glupo sto osjecas tu ljubomoru prema nekome kome je toliko stalo do tebe, i kada shvatis koliko je to bio tvoj glup potez... onda pises ovakav post... :)
''Ne postoji stvorenje bez ljubavi, ni ljubavi bez ljubomore, ni ljubomore bez varanja, ni varanja bez razloga...'' Djelomicno tocno. Ne postoji stvorenje bez ljubavi, i zasigurno ne postoji ljubav bez ljubomore...jer, da postoji to u bi u svakom slučaju bilo smiješno nazvati LJUBAV. Ni varanja bez razloga takoder nema. Ali ljubomora bez varanja? To ostavljam vama...

btw: pozdrav autorici tog posta koja ce se, nadam se nakon onog mog onako dugackog commenta, prepoznati sama... kizza

Neznam zasto je danas tako sjeban dan...ali nema veze, ni ne trudim se shvatiti... Gledam ljude oko sebe. Mjenjaju se. Jako se mjenjaju. Ili se mozda samo ja mjenjam? Neznam. Gubim sigurnost koju sam imala...sigurnost u svoja misljenja, stavove, zelje, mogucnosti, ljude... Kao da svakim danom sve manje vjerujem da nesto mogu... i sto je jos teze, sve manje vjerujem da nesto zelim. Kao da...mi vise nije bitno nesto sto sam prije tako jako zeljela. I uzasno se bojim...bojim se da ne izgubim neke stvari u svom zivotu koje imam... mozda je glupo nazvati ih bas ''stvarima'', i mozda mi to bas nije prava rijec ali...
I svi se tako mjenjaju. Danas su spremni biti sigurni u jedno...sutra vec vise ne vjeruju u to... Danas ti govore jedno...a sutra to vise nije istina...
I onda se probudim ujutro, obucem prve traperice koje mi se nadu pod rukom, navucem svoju crnu jaknu i dohvatim torbu (uvijek mi nekako ima previse knjiga u njoj, ali no way) i krenem u skolu... I sjedem u svoju klupu, pozdravim curu do mene... svakim je danom to sve manje ona. Svakim su danom oni svi se manje oni. I gledam kako su oni sve manje oni, a kako sam ustvari ja sve manje ja... Slusam ljude oko sebe, i njihov smjeh, njihove rijeci... Slusam ih, ali jebiga...necujem sebe.

Sto reci? Nisam pisala blog vec tjedan dana... e,imam osjecaj da idemo u skolu vec cijelu vjecnost a ne tjedan dana. Nevjerovatno je to...bas mi je super pocelo ovo polugodiste. Prvi dan, u ponedjeljak, kaze razrednik da sam redar. Rekoh,ajde dobro.... drugi dan mi profesor iz geo produzi jos tjedan jer nismo obrisali plocu na vrijeme, tj. u toj sekundi kada je on usao u razred. Super! U srijedu je htjela produziti jos jedan tjedan ova iz hrv (inace, zena od ovog sto mi je vec produzio) jer je spuzva bila mokra...ali, mojom srecom, zaboravila je. Bas super pocetak polugodista....
Sada sam pobjegla od njemackog i latinskog. dva sata sam sjedila za knjigom... pohvalno,sta ne? :) Neka,neka... bez truda nema nicega...i to je stvarno istina. Kako sijes, tako ces i zeti. Ima nekada svrhe kada se zagrije stolica... Joj, to sve sada pisem kako bi sebe samu uvjerila da ovo polugodiste moram uciti, ali... stvarno uciti. Ne sjesti za knjigu i razmisljati kako je u subotu bilo vani, ili ''sto on sada radi'' i slicno, nego bas UCITI. Ma moguce je to, jel da? Impossible is nothing.
Idem natrag u sobu, prevoditi text iz njemackog... sutra pocinje novi radni tjedan... doista radni. Treba brisati plocu jos tjedan dana... :)

Pozz svima, drz'te mi se...

Ljudi moji, jos jedna subota...veceras bi bilo dobro malo izaci van. Ipak, zadnja subota na ovim praznicima... samo polako s alkoholom. Zna to biti opasno :)
Neznam sto me je danas uhvatilo, ali sjetila sam tako nekih pjesama pa cu danas napisati njihove rijeci...ako nista drugo, ima barem lijepih stihova...koji lijepo zvuce u sms-s...

SUVIŠE SAM NJEN - Gibonni

S bezbroj nepoznatih boja
Vrijeme crta bore na licu mom,
K'o brod zaboravljen od mora
Bože lud sam za njom...

I sve je tako kako treba,
Sve na svome mjestu isto je ko prije
Samo fali ljubav njena
Da me vrati bar na tren.
Bože suviše sam njen...
O, Bože, suviše sam njen
Dođoh da te zamolim
Daj mi da je ne volim
Bar na tren.

Bol je stvorena od nota
I zato noćas neću pjevati o njoj.
Nisam grana s bezbroj kora,
Bože lud sam za njom....

GROOVE COVERAGE - Poison

You're cruel device
your blood, like ice
One look, could kill
My pain, your thrill...

I wanna love you but I better not touch
I wanna hold you, but my senses tell me to stop
I wanna kiss you but I want it too much
I wanna taste you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison
I don't wanna break these chains.

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace, on sweat

I hear you calling and it's needles and pins
I wanna hurt you just to hear you screaming my name
Don't wanna touch you but you're under my skin
I wanna kiss you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison
I don't wanna break these chains.

Running deep inside my veins
Posion burning deep inside my veins

One look, could kill
My pain, your thrill...

I wanna love you but I better not touch
I wanna hold you, but my senses tell me to stop
I wanna kiss you but I want it too much
I wanna taste you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison
I don't wanna break these chains.

Poison...

I wanna love you but I better not touch
I wanna hold you, but my senses tell me to stop
I wanna kiss you but I want it too much
I wanna taste you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison
I don't wanna break these chains.
Poison...


ELEMENTAL - Sama

Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!


O TOWN - All or nothing

I know when he's been on your mind
That distant look is in your eyes
I thought with time you'd realize it's over, over
It's not the way I choose to live
And something somewhere's gotta give
A share in this relationship gets older, older

You know I'd fight for you but how could I fight somone who isn't even there
I've had the rest of you now I want the best of you I don't care if that's not fair

Cuz I want it all
Or nothing at all
There's nowhere left to fall
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all

There are time it seems to me
I'm sharing you with memories
I feel it in my heart but I don't show it , show it
Then there's times you look at me
As thought I'm all that you could see
Those times I don't belive it's right I know it , know it

Don't make me promises baby you never did know how to keep them well
I had the rest of you now I want the best of you it's time to show and tell

Cuz I want it all
Or nothing at all
There's nowhere left to fall
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all

Cuz you and I
Could lose it all if you've got no more room
Nowhere inside for me in your life

Cuz I want it all
Or Nothing at all
There's nowhere left to fall
It's now or never

Is it all
Or Nothing at all
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all...

JAMES BLUNT - YOU'RE BEAUTIFUL

My life is brilliant.
My love is pure.
I saw an angel.
Of that I'm sure.
She smiled at me on the subway.
She was with another man.
But I won't lose no sleep on that,
'Cause I've got a plan.

You're beautiful.
You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

Yeah, she caught my eye,
As we walked on by.
She could see from my face that I was,
Fucking high,
And I don't think that I'll see her again,
But we shared a moment that will last till the end.

You're beautiful.
You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

You're beautiful.
You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.
But it's time to face the truth,
I will never be with you.



ŽELJKO JOKSIMOVIĆ - Lutko moja

Lutko moja, svi me za tebe pitaju
niko ne zna u zivu ranu diraju
vise mi ne dolazis
da za ljubav zamolis
skota vise ne volis
lutko moja, molim te da mi oprostis

Ref.
Ponedeljak, hladan i siv
hvala si rekla
tek da vidim da sam kriv
sve lepo sam izgubio
nisam te kako treba ni poljubio
sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak

Vise se ne okrecem
ni za jednim prolecem
samo usne pokrecem
lutko moja, zivim a vise ne disem

Ponedeljak, hladan i siv
hvala si rekla
tek da vidim da sam kriv
u trenu sam izgubio
nisam te kako treba ni poljubio
sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak.


Lijep provod večeras! I...pažljivo :) Pozz

Stigao je i petak...gotov tjedan, a mogu reci i gotovi praznici. Nema veze, ima jos dana do nedjelje... :) Neznam jel ima jos takvih, ali ja stalno kako nemam vremena. Ujutro se dignem, spojim se na net, napisem koji post, procitam neke blogove, provjerim jel ima tko od poznatih na chatu... ako ima malo tipkam, ako ne onda opet tipkam.... :) I onda zazvoni mobitel. Stalno netko zove, netko nesto treba, odnesi-donesi, dodi-cekaj... onda obavi ovo, pa mislis ajde, nema veze... doci ce vecer, idem malo van, idem se opustiti i zabaviti... i onda ti netko prekine vecer. Ili mama poput moje koja treba da joj donesem cigarete bas u pola 10, bez obzira na to da li sam ja u mogucnosti njoj donjeti ih ili ne, ili prijatelj koji je kao npr. jedan jucer bas hitno trebao mog decka da mu odnese nekakve kljuceve, i to u tocno 22 i 10 kada smo se lijepo smijestili i ususkali i poceli gledati neki film... I onda se ti opusti. Onda se ti odmori. Ma,nema veze... to su ipak sve samo sitnice...
Jucer sam se bas nakon jednog razgovora malo zamislila... i gledam tako, neke stvari koje se dogadaju. Ljudi umiru, ljudi se razbole, ljudi pate, ljudi su nesretni... i sve se to nekako cini daleko od nas. Stalno mislis; ''ne,nemoze se to meni dogoditi. to se dogada nekom drugom.''. Sve dok se jednog dana ne pocne dogadati tebi... i onda si u velikom soku, neznas kako se to odjednom dogada tebi, neznas uopce ZASTO se to dogada tebi... A nemas bas previse vremena da razmisljas o tome, jer jednostavno te se stvari i dalje dogadaju. Ostaje ti samo jedno: prihvatiti stvar onakvom kakva je. Ima doista puno ovakvih primjera samo iz mog zivota (a kamoli kada bi jos nabrojala i primjere iz tudih zivota...). Nedavno kada su mi doktori otkrili jednu bolest, shvatila sam da ti se neke stvari u zivotu dogadaju samo iz jednog razloga. Da bi se suocio s njima. I da bi sam sebi dokazao sto sve mozes podnjeti. Sto sve mozes pobijediti. Da bi i sam znao koja je neka tvoja granica...neka tvoja snaga. I nema tu pitanja ''Zasto bas ja?'' ili ''Da li se to moralo dogoditi?''. Da, moralo se dogoditi, i moralo se dogoditi bas tebi. Uvijek ima i nesto gore od onoga sto se dogodi. Ja sam pocela malo drugacije gledati na stvari oko sebe nakon toga...nekako, vise cijenim ljude koji su mi dragi i vise cijenim sve ono sto imam. Vise cijenim i ovaj danas dan kada imam priliku pisati ovaj post i podijeliti ovo s nekim od vas tko ce mozda procitati ovo sto pisem! Ustvari je lijepo znati da si uspio....
Nedavno sam na chatu od jednog ''on-line prijatelja'' cula jednu poslovicu. Ide ovako...
Ako postoji problem...ne nerviraj se.
Ako se moze rijesiti, ne brini...jer se moze rijesiti.
A ako se ne moze rijesiti... Opet ne brini. Jer se jednostavno ne moze rijesiti.
Ustvari je tako jednostavno! Jednostavno je dok ti to ne zakompliciras.... ustvari je ova recenica citat, ali nadam se da mi doticna osoba nece zamjeriti :)

Pozdrav svima, cuvajte mi se!

Jučer sam baš čitala jedan blog, i baš sam malo razmišljala... koliko je važno što drugi misle? Evo nešto zanimljivo o tome....

Koliko je važno što drugi misle?

Od djetinjstva nas uče da trebamo voditi računa da ne povrijedimo druge, no briga o tome što drugi misle lako se može pretvoriti u zatomljivanje vlastitih želja i pogleda na svijet samo zato da ne bismo bili crne ovce među bijelima. Cure ne bi trebale izaći van bez šminke i neuređene, pristojne cure ne žvale se na javnim mjestima, ona je čudakinja – nitko se tako ne oblači… Sve su to etikete i poopćavanja kojima nas svakodnevno zasipaju, no nije im se lako ni oduprijeti. Najveći problem može se javiti upravo zbog konzervativne okoline koja smatra da dobre cure ne rade ovo ili ono… Ti znaš da si dobra osoba, željela bi usrećiti roditelje, ali te guše pretjerani prohtjevi i norme koje ti nameće okolina. Gotovo da i nema cure koja nije doživjela da joj starci kažu – znaš, mi imamo povjerenja u tebe i mi bismo te pustili, ali… Nije red. Nije red da petnaestogodišnjakinja ide sama s dečkom na more, nije red ostajati vani od tri ujutro, nije red ljubiti se pred ulazom u kuću da te drugi vide… Ovo su slučajevi koje bi tvoji roditelji uglavnom trebali raščistiti sami sa sobom, ali ponekad to nije jednostavno, a možda ni najbolje za tebe, jer okolina zna biti gadna kad se na nekog 'namjeri'. Osudu okoline ne može svatko izdržati, a nije to uvijek ni potrebno, pa je ponekad mudrije i lakše učiniti pokoji kompromis.
Na primjer, ako tvoji roditelji misle da si dovoljno zrela da odeš s dečkom na more i da nećeš učiniti nešto što oni ne bi odobrili, moguće ogovaranje okoline i nije neki razlog za odbijanje. Odluke o tome što će ti roditelji dopustiti, a što ne uglavnom bi se trebale zasnivati na povjerenju te na njihovoj i tvojoj procjeni što je u redu raditi, a što ne.
No, zanimljivo je da to što ne radiš nešto loše nije uvijek kriterij za odluku da je to dozvoljeno raditi bilo gdje i bilo kad. Evo primjera: golotinja nije sramota, ali jasno je da se nitko od nas neće presvlačiti pred kućom, jer bi i drugima i nama samima zbog toga moglo biti neugodno. Ako netko 'gura nos' u tvoj život, to je njegov problem.
Iskazivanje emocija, pogotovo ako nekoga iskreno voliš, također je sjajna stvar. No, je li u redu u razredu se žvaliti usred sata? Ako si dovoljno zrela za seks ili ozbiljnije dodire, vjerojatno u tome uživaš i nisi jednom bila tako 'napaljena' da bi najradije dečka istoga trena pustila da ti se uvuče pod košulju. Seks na javnim mjestima ista je priča. Ništa od toga nisi napravila jer ti nije drago da drugi gledaju tvoju intimu niti je u redu druge dovoditi u neugodne situacije.
Sve ovo ispričali smo da bismo ti olakšali odluku o tome kada treba popustiti uvriježenim normama koje nam nameće društvo, kada se ponašati kako misliš da je ispravno. Glavni kriterij trebao bi biti da uvijek budeš svjesna zašto nešto radiš te da razmisliš o tome hoćeš li svojim ponašanjem povrijediti nečije osjećaje - nije svejedno čije.
Ako će se uvrijediti lokalna tračara koja virka kroz prozore da bi saznala kako žive susjedi, nije važno. Ako susjedi misle da si loša zato što se kasno vraćaš kući, a ti se ponašaš kao većina vršnjaka i znaš da se nemaš čega sramiti, također nije važno. Međutim, ako se draga susjeda, koja te sto puta čuvala kad si bila mala i koja te voli, zacrveni od nelagode, nećeš umrijeti ako pričekaš sa 'skakanjem na dečka' dok ona i njena unučica prođu, iako se svijet neće srušiti ni ako te vide.
Ponekad će se dogoditi da misliš kako je tvoje ponašanje u redu, ali se zbog njega srame ljudi koje voliš, pa i tada nije pogrešno učiniti kompromis: živiš li u maloj sredini u kojoj će tvoje roditelje poprijeko gledati zbog tvog ponašanja, bez obzira na činjenicu da ti oni vjeruju, drži se svojih kriterija, ali ipak ponekad popusti iz ljubavi prema roditeljima. Naravno, normalno je da u takvim situacijama popuštaju uglavnom oni, jer je važnije što ti vjeruju i što ti ne činiš nešto loše, nego što će misliti susjedi. Ili što već misle...


Pozz